Blagdansko glavno jelo

Stock illustration: Candy Cane by voodoo4u2n on sxc.hu

Neki vegani za blagdane žele da ih glavno jelo izgledom i okusom podsjeća na blagdanska glavna jela na koja su navikli u svojim preganskim danima, mesne pečenke (a ja sam se rano sjetila napisati ovaj post :> ). No, kod nas se ne može kupiti niti Tofurky niti Field Roast. Lako je veganima u SAD-u impresionirati goste nevegane.

Zato sam isprobala ovaj recept za nut roast, bezmesnu štrucu od orašastih plodova. Koristila sam ekstrakt kvasca, no, kako ga je teško naći u Hrvatskoj (ako ne i nemoguće), umjesto njega možete koristiti soja sos, ili možete njega i vodu zamijeniti bilo kojim temeljcem za juhu. Koristila sam 200 g oraha, 200 g badema, 2 brazilska oraščića (izvor selena), nešto kikirikija (neslanih peženih u ljusci i onda oguljenih) i nešto indijskih oraščića. Ova bezmesna štruca mogla bi vam se svidjeti čak i ako su vam se, kao meni, nekad davno zgadile mesne štruce. Radila bih ju i češće, samo da nije toliko kalorična.

I još sam sam isprobala seitan pečenku punjenu shiitake gljivama i porilukom najpoznatije autorice veganskih kuharica, Ise Chandre Moskowitz. Iako se divim njezinim tehnikama i stilu pisanja kojim ih prikazuje jednostavnim (tako da se i početnici odvaže isprobati ih), imam nešto drugačiji ukus kad je u pitanju začinsko bilje.

Zeznuvši se jednom davno slijedeći u slovo njen recept za paprikaš, u kojem su se na kraju mogli osjetiti samo vino i timijan, znala sam da trebam smanjiti količinu timijana u punjenju. Nisam imala svježeg, pa sam te dvije žlice svježeg timijana zamijenila jednom žličicom sušenog timijana i jednom žličicom mog omiljenog sušenog mažurana.

U samom seitanu sam ostavila sušeni timijan. Kako nisam imala komoračevih sjemenki, upotrijebila sam anis. Dosta se osjeti. Možda je komorač blaži, možda sam trebala prepoloviti količinu. Anis sam dosad koristila samo u čajevima, kompotima i kuhanom vinu, nikad u slanim jelima (zvjezdasti anis sam koristila u slanim jelima), tako da me poneki zalogaj podsjeti na slatkiše. Ako niste ludi za komoračem, ili anisom, pripazite što radite.

Kako se pinto grah ne može kupiti kod nas, a Isa je napisala da ga koristi jer seitanu daje ružićastu boju, upotrijebila sam crveni grah iz konzerve. I, uspjela sam zaboraviti maslinovo ulje u seitanu. Ispao je suh izvana, ali umak rješava problem. Ipak, vi nemojte izostaviti maslinovo ulje i slijedite upute o polijevanju pečenke temeljcem. Sve u svemu, ova pečenka je jako fina, s umakom ili bez njega.

Adventovo glutensko brašno (vital wheat gluten) možete kupiti u Mercatoru. Delikatesni francuski kvasac (nutritional yeast) možete kupiti u Moj Bio i u Bio&bio prodavaonicama zdrave hrane (i Internet trgovinama).

A umak? Nakon izrade pečenke, ostalo mi je 115 g crvenog graha iz konzerve. Izmiksala sam ga s jednom šalicom (250 g) jušnog temeljca, dodala žličicu Kotanyi provansalskog začinskog bilja (znam znam, još timijana, ali htjela sam umak sličnog okusa), žličicu Kotanyi granula luka, dvije žlice soja sosa i jednu žlicu rižinog brašna (može se koristiti i neko drugo brašno, ili nešto manje kukuruznog škroba). Zagrijavala sam mješavinu na laganoj vatri miješajući pjenjačom dok se nije zgusnula. 

Također možete napuniti Hokkaido tikvu punjenjem za seitan pečenku (ili nekim drugim) i peći ju dok ju ne bude lako probosti čačkalicom.

Sretni blagdani!

Moja veganska francuska salata

Francuska salata je u nas uobičajeno jelo za zimske (blag)dane, vjerojatno stoga što je zbog majoneze pokvarljivija, a za hladnijih dana se može držati vani (jer je frižider ionako uvijek prepun). Salata nije zapravo francuska, ali koristim taj naziv jer ju naši ljudi prepoznaju pod tim nazivom.

Osnovnu francusku salatu čine kuhani grašak, krumpir i mrkva te kiseli krastavci. Ono što je u njoj obično nevegansko je majoneza. Istina, neki dodaju kuhana jaja ili čak meso, ali za takvu francusku salatu sam samo čula, nikad vidjela, nikad probala (zapravo, tad ju češće zovu ruskom salatom, iako ju još nekoliko nacija svojata). Neki pak vole dodati masline, jabuke, kapare. Ja volim dodati kukuruz.

Slika: Omegol majoneza 95g, Zvijezda d.d.

Jeste li znali da se veganska Omegol majoneza može već godinama kupiti u manje više svakoj prehrambenoj trgovini u Hrvatskoj? To je zato što proizvođač ne cilja samo na vegane, nego na sve koji se žele hraniti manje nezdravo. Osim toga, proizvođač, Zvijezda, ionako je prisutan u svim prehrambenim trgovinama. Otkad je Dijamant Light posna (što u zemlji porijekla, Srbiji, ne znači nužno niskokalorična, nego ovisno o vrsti posta znači ili potpuno bez sastojaka životinjskog porijekla, ili bez mesa kopnenih životinja, mlijeka i jaja) majoneza, koju je uvozila Zvijezda, nestala iz naših prodavaonica nije mi preostalo drugo nego prijeći na skuplju, gotovo duplo kaloričniju i puno finiju Omegol majonezu.

Za istu količinu, manje pakiranje, vrećica, je svugdje gdje sam provjeravala isplativija nego tuba. Istina, i ona svako toliko bezobrazno poskupi. U Metrou vrećica od 95 g stoji 5.77 kn, u Sparu i u Mercatoru 5.99 kn, a u Konzumu koji je, kao i Zvijezda, dio Agrokora, ta Zvijezdina majoneza je najskuplja, 6.29 kn (u internet trgovini, različite Konzum prodavaonice često imaju različite cijene).

Veganska francuska salata 

Sastojci:

1 kg smrznute mješavine povrća za francusku salatu ili 1 kg mješavine graška te mrkve i krumpira narezanih na kockice stranice oko 1 cm, u podjednakom omjeru (svakog od njih 333 g :) )

1 manja konzerva slatkog kukuruza (oko 280 g ocijeđene mase)

1 standardna staklenka delikatesnih kiselih krastavaca (oko 350 g ocijeđene mase)

3 čajne žličice ili jedna jušna žlica senfa (15 g)

1 čajna žličica shoyu soja sosa (5 g)

3 vrećice Omegol majoneze od po 95 g

malo papra

Priprema:

Povrće skuhajte prema uputama na pakiranju. Pazite da se ne prekuha. Od tako narezanog povrća, grašak će se kuhati najsporije i bolje da on ostane tvrđi nego da se krumpir raskuha. Ocijedite ga, vodu od kuhanja slobodno sačuvajte kao temeljac za juhu (može stajati par dana u hladnjaku ili par mjeseci smrznut, recimo, u posudi za kocke leda) te pričekajte da se kuhano povrće ohladi na sobnu temperaturu. Otvorite konzervu kukuruza, ocijedite ga i dodajte kuhanom povrću. 

Delikatesne kisele krastavce narežite na kolutiće debljine pola do 1 cm, a šire primjerke prije rezanja prepolovite uzduž (dobit ćete polukolutiće, bitna je veličina, a ne oblik). Dodajte kisele krastavce mješavini povrća. Sve dobro promiješajte. 

Istisnite majonezu u smjesu povrća. Dobro je ako iz svake vrećice od 95 g uspijete istisnuti 90 g. Ako uspijete istisnuti više, javite mi kako. Dodajte senf, soja sos i papar prema ukusu. U mom slučaju je dodan oko 1 g crnog papra. Jedan protres Kotanyi bočice papra je otprilike 0.3 g. Sve promiješajte. Ohladite par sati u hladnjaku, na balkonu ili dvorištu (pazeći da se prije vas ne počasti neki nepozvani gost). 

Napomena:

Ako vas brine što bi se crna zrnca papra mogla vidjeti u bijeloj majonezi, upotrijebite bijeli papar. Okus neće biti isti, ali ionako ga dodajete prema ukusu.

Za bezglutensku verziju upotrijebite soja sos tamari. Makar, i shoyu, iako se radi od pšenice, bi trebao biti bez glutena. Tamari je malo jači, tako da, prilagodite količinu. 

Dodatno soljenje nije potrebno jer su kiseli krastavci, majoneza, kukuruz iz konzerve, senf i soja sos slani. Osobno ne solim čak niti vodu za kuhanje povrća. 

Ovo je manje kalorična verzija od svake druge koju sam probala. Ako se ispostavi da vam nije dovoljno kalorična i masna, slobodno dodajte još jednu vrećicu Omegol majoneze. 

Kinpira

Paprena kinpira od žila kelja i curry kinpira od repe

Kinpira je japansko jelo, prženo / pirjano povrće. Za njega sam saznala na blogu Just Bento autorice istoimene kuharice Makiko Itoh. Ni blog ni kuharica nisu veganski, ali blog sadrži puno veganskih recepata i savjeta, kao i drugi blog iste autorice, Just Hungry.

Kinpira se obično radi od mrkve ili od kombinacije mrkve i korijena čička. No, ono što me posebno oduševilo su Makini recepti za kinpiru od dijelova povrća koji bi se inače bacili: korijena i žila kupusa, stabljika brokule ili stabljika celera (za one koji, poput mene, nisu ludi za njima u salatama).

Otkako sam prije nekoliko tjedana po prvi put pripremila kinpiru, jedem ju svakih par dana, kad mi se skupi "zaboravljenog povrća". Nakon pripreme nikad ne dočeka da se ostala jela skuhaju, pojedem ju kao hrskavi snack (ili predjelo) s nogu, dok kuham nešto drugo.

Količine povrća u ovim receptima su one koje se uobičajeno mogu naći u kućanstvu. Primjerice, jedna glavica karfiola ima (maseno) više cvjetića nego jedna glavica brokule, a istovremeno manje materijala u korijenu / stabljici. Pretpostavljam  da će isto kućanstvo za obrok trebati jednu glavicu karfiola, ali dvije stabljike brokule. Količine nisu strogo određene, pogotovo ne kod ljutih začina koje treba dodati prema vlastitom ukusu.

Kinpira od korijena karfiola

Sastojci:

Jedan korijen karfiola (oko 60 g)

5 g / 1 čajna žličica kikirikijevog ulja

5 g / 1 čajna žličica soja sosa

Priprema:

Korijen karfiola narežite na tanke štapiće, debele oko 3 mm. Ugrijte ulje u posudi s neprijanjajućim slojem. Dodajte korijen karfiola i pržite nekoliko minuta, dok mjestimice ne postane zlatno-žut, uz neprekidno miješanje. Zalijte soja sosom i neprekidno miješajući pržite još jednu minutu.

Napomena:

Moje kikirikijevo ulje je kupljeno vani. Nažalost, u Hrvatskoj ga izgleda prodaje jedino Lidl u tjednu azijske kuhinje. Ne drži ga niti jedna od 3 internet prodavaonice zdrave hrane. Okus kikirikija se izvrsno slaže s okusom karfiola, ali, ako ga ne možete naći (ili ste alergični na kikiriki), možete koristiti bilo koje drugo ulje koje se smije zagrijavati, a njegov okus vam odgovara.

Paprena kinpira od žila kelja

Kad se od kelja priprema salata, čips, dinstanac, pa čak i varivo, ostaju tvrde žile iz sredine listova. Šteta ih je baciti ili kompostirati kad su pripremljene na ovaj način vrlo ukusne.

Sastojci:

Žile od pola kg listova (kovrčavog) kelja (oko 125 g)

9 g / 2 čajne žličice ulja neutralnog okusa

1 jušna žlica soja sosa

7 g / 1/2 jušne žlice Tabasco ili domaćeg ljutog umaka, ili prema ukusu

Priprema:

Žile listova kelja uzdužno prerežite na 2-4 dijela, ovisno o njihovoj debljini, a zatim na štapiće duljine oko 5 cm. Ugrijte ulje u posudi šireg dna s neprijanjajućim slojem. Dodajte žile kelja i pržite nekoliko minuta, dok mjestimice ne postane zlatno-smeđ, uz neprekidno miješanje. Dodajte ljuti umak i pržite još dvije minute neprekidno miješajući. Zalijte soja sosom i neprekidno miješajući pržite još jednu minutu.

Curry kinpira od repe

Repa je zaboravljeno povrće, ne u smislu da ju se baca, nego ju se, izuzev ukiseljene, rijetko priprema.

Sastojci:

125 g repe

9 g / 2 čajne žličice ulja neutralnog okusa

1/2 čajne žličice curry praha

prstohvat sušenog mažurana

2 prstohvata soli ili prema ukusu

Priprema:

Repu narežite na štapiće debljine oko 5 mm i duljine oko 5 cm. Ugrijte ulje u posudi s neprijanjajućim slojem. Dodajte štapiće repe i pržite nekoliko minuta, dok ne postane zlatno-žuta, uz neprekidno miješanje. Dodajte mažuran, sol i curry prah. Pržite još minutu neprekidno miješajući da se začini ravnomjerno rasporede.

Wasabi kikiriki kinpira od stabljika brokule

Sastojci:

Dvije stabljike brokule (oko 150 g)

7 g / 1/2 jušne žlice ulja (neutralnog okusa ili kikirikijevog)

10 g mljevenog oljuštenog u ljusci prženog kikirikija
1/4 čajne žličice wasabi praha ili prema ukusu
1/4 čajne žličice soli

Priprema:

Stabljike brokule narežite na tanke štapiće, debele oko 3 mm. Ugrijte ulje u posudi s neprijanjajućim slojem. Dodajte štapiće brokule i pržite nekoliko minuta, dok mjestimice ne porumene, uz neprekidno miješanje. Dodajte wasabi prah i sol, dobro promiješajte da se ravnomjerno rasporede i pržite još minutu-dvije. Ugasite vatru, dodajte mljeveni kikiriki, promiješajte da se kikiriki zalijepi za štapiće brokule.

Napomena: Umjesto kikirikija, wasabija i soli, možete koristiti mljeveni wasabi kikiriki, ali, pazite, iako to ne osjetite kad ga jedete, on zna biti poprilično zaslađen, što se osjeti kad je prisutan u manjim količinama u nekom jelu. Osobno sam tu slatkoću primijetila tek kad sam ga mljevenog posula po riži. Wasabi prah se može kupiti u bio&bio. "Wasabi" pasta, koju se može kupiti u većini supermarketima, zapravo je europski hren s malo ulja wasabija. Nisam ju probala koristiti u kinpiri, no umjesto da "wasabi" pastu dodam u tavu, radije bih ju koristila kao dip.

Časopis The Vegan Culinary Experience

Source: The Vegan Culinary Experience

Besplatni online veganski kulinarski časopis The Vegan Culinary Experience mnogim je veganima, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, još neotkriveno blago. Svaki broj pored četrdesetak recepata (od kojih su za mnoge navedene prilagodbe u sirove, low-fat ili brzinske recepte) donosi i informativne članke o hrani (s još recepata), aktivizmu; recenzije veganskih kuharica, proizvoda, restorana (u SAD-u doduše); te intervjue s autorima kuharica i drugim poznatim veganima. Većina recepata slijedi temu broja, no intervjuirane osobe često navedu neki svoj omiljeni recept koji ne mora nužno biti vezan uz nju.

U ponekim receptima koriste se sastojci koje je teško ili nemoguće nabaviti kod nas. Primjerice, za recepte u broju časopisa o meksičkoj kuhinji koriste se razne ljute paprike koje su nenabavljive u Hrvatskoj. No, recepti se daju prilagoditi hrvatskim (ne)prilikama.

Ako se pretplatite na newsletter, poslat će vam nekoliko recepata iz svakog sljedećeg broja unaprijed, te obavijest kad izađe novi broj. Časopis izlazi nekoliko puta godišnje i dostupan je za download u PDF formatu.

Najnoviji broj, od listopada ove godine, Quick & Easy, donosi, kako mu i naziv kaže, brzinske i jednostavne recepte.

Isprobala sam "Shiitakes in Creamy Garlic Sauce" recept na strani 111. 

Shiitakes in Creamy Garlic Sauce

Priprema zaista kratko traje, pogotovo ako se tjestenina kuha dok se sve ostalo priprema. Nisam imala penne pa sam koristila fusille. Ionako mi se više sviđa kako se fusilli ponašaju s umakom.

Koristila sam Taifun silken tofu kojeg nisam vidjela u Hrvatskoj za kupiti. Jedini silken tofu za kojeg pouzdano znam da ga ima u Hrvatskoj (na policama s etničkim namirnicama većih supermarketa) je Blue Dragon, i to je čvrst silken tofu. Nisam ga probala, no pretpostavljam da treba dodati vode kad ga se miksa u umak. Ako se koristi obični tofu, koliko god ga se miksa ostanu grudice. Također, obični tofu ima puno intenzivniji okus. Ako mislite da vam niti grudice niti okus ne bi smetali, možete probati s običnim tofuom i dodatkom vode.

Umak mi se jako svidio. Na kraju sam papar osjetila više nego češnjak. No, peršin se ipak previše osjetio, iako sam ga stavila manje nego što je u receptu. Nisam luda za svježim peršinom, okus mu nije loš, ali problem je što u svakom jelu u koje se stavi dominira. Srećom sam peršin tako rasporedila da ga nije bilo u svakom zalogaju. Sljedeći put ću jelo napraviti bez peršina, a za boju ga poslužiti na posteljici od nekog zelenog lisnatog povrća.

Također sam pripremila Fragrant Potatoes & Peanuts prema receptu na strani 141. Imala sam mahune kardamoma, tako da sam morala izvaditi sjemenke i usitniti ih u tarioniku. Mljeveni kardamom se može kupiti u Moj Bio prodavaonici zdrave hrane (i Internet trgovini). Morala sam sam dodati malo vode da skuham krumpire do kraja. Koristila sam neslane kikirikije pržene u ljusci pa sam poduplala količinu soli. Na slana jela u kojima se osjeti cimet navikla sam, no, ovdje dominira kardamom što je bila novost za mene. Na kardamom sam navikla u keksima, kompotima i čajevima, a tek u tragovima u indijskim mješavinama začina. Posebno mi se svidjela kombinacija kardamoma i češnjaka. Ljubitelji ljuće hrane će vjerojatno htjeti dodati još malo kajenskog papra.

Vegehop nagradna igra

Source: vegehop.hr

Restoran Vegehop od ponedjeljka 14.11. povodom svog 10. rođendana organizira nagradnu igru za sve koji nešto pojedu u restoranu (ne vrijedi za dostavu). Svake subote izvlačit će se dobitnik tjedne nagrade poput masaža, knjiga, obroka u Vegehopu..., a pred Novu godinu će se dodijeliti "supernagrada".

Vegehop je lakto-vegetarijanski restoran, a dnevni meni i dosta drugih jela, kao i slastica, je prikladno za vegane i označeno kao takvo.

Više o nagradnoj igri na Vegehopovoj web stranici.

Kelj

Stock photo: organic savoy cabbage by Ayla87 on sxc.hu

Pripremili ste čips od kelja prema receptu za "kale chips", ali miris je bio jako neugodan dok se pekao, a ni okus nije bio nešto? Popili ste zeleni smoothie sa sirovim keljom i poslije umirali od bolova u trbuhu? Pojeli ste kelj sirov u salati s istim rezultatima?

Ne shvaćate tu opsjednutost keljom, pisanje pjesama kelju, zahvalnost za postojanje kelja na blogovima i drugim stranicama na engleskom jeziku. Vama je varivo od kelja fino, ali, to je to, nećete ga sad dizati u nebesa.

Bit će da koristite krivu biljku - savojski kupus. Ovo lijevo na slici je savojski kupus kojeg u hrvatskom jeziku pogrešno nazivaju keljom. Ni pjesme, ni zahvalnost, a ni recepti nisu za taj kupus, nego za njegovog rođaka.

Kelj ne formira glave. Kelj izgleda ovako:

Tko god je prvi savojski kupus u hrvatskom jeziku nazvao keljom, ima na savjesti sve nas koji smo upropastili jelo krivim povrćem. Slična zabuna postoji i u nekim drugim jezicima. Na slovenskom se i kelj i savojski kupus nazivaju ohrovt. Pravi kelj se, da bi se razlikovao od savojskog kupusa, ponekad naziva kodrolistni ohrovt, na hrvatskom kovrčavi kelj. No, i savojski kupus ima kovrčave listove, takav naziv ne pomaže protiv zabune, pogotovo ne onima koji nikad nisu uživo vidjeli pravi kelj.

Dobar je savojski kupus, daleko od toga da nije. Ali, nije kao kelj. Ista masa kelja sadrži 6.5 puta više omega 3 masnih kiselina, gotovo 4 puta više kalcija, 15 puta više (pro)vitamina A, gotovo 12 puta više vitamina K, gotovo 4 puta više vitamina C itd. I ne uzrokuje probavne probleme ako je sirov ili tek lagano propirjan. I finiji je.

Nastojat ću u narednim postovima dati do znanja kad se u nekom jelu koristi baš kelj, a kad savojski kupus. Ako napišem samo "kelj", mislim na kovrčavi, bezglavi kelj.

Delikatesni francuski kvasac odsad (opet) i u Hrvatskoj

Source: mojbio.hr

U Moj Bio Internet trgovini odsad se može kupiti delikatesni francuski kvasac (prehrambeni kvasac). Daje jelu umami i, neki bi rekli, sirast okus. Koristi se kao veganska zamjena za parmezan, u receptima za veganske sireve, vegansku kajganu ili jednostavno kao nutritivno bogat začin u bilo kojem (slanom) jelu. Taj kvasac je neaktivan i ne može poslužiti za dizanje tijesta.

Svojevremeno se Adventov delikatesni francuski kvasac mogao kupiti u Mercatoru, no, već godinama ga nema. Zadnjih godina sam ga kupovala u Sloveniji i Austriji. Drago mi je da se opet može naći u Hrvatskoj.

Neka od jela koja možete pripremiti s delikatesnim francuskim kvascem:

Faux Parm, veganski parmezan iz kuharice Vegan on the Cheap Robin Robertson. Isprobano. Jednostavna i brza priprema jer se koriste bademi u listićima. Nisam probala životinjski parmezan tako da ih ne mogu usporediti, no ovo definitivno nema neugodan miris poput njega. Punjenom povrću daje upravo onoliko okusa koliko treba, da ne dominira nego nadopuni ostale arome.

Cheezee Sauce iz iste kuharice. Isprobano na salati od kupusa i mrkve (coleslaw), koju obično jedem začinjenu samo octom. Kremasti umaci uzrokuju jedenje više sirovog povrća, a ovaj je puno manje kaloričan od majoneze. Ne mogu ga usporediti sa umakom od životinjskog sira, jer nikad nisam probala takav umak.

Zapravo, netipična sam veganka jer sam za svojih neveganskih dana jela malo sira i nikad se nisam smatrala ovisnom o njemu. Većini vegana koji to nisu od rođenja najteže je bilo odreći se upravo sira. Gornja dva jela niti ne promatram kao zamjenu za sir, nego kao zanimljiv začin i zanimljiv umak. Ako ih isproba netko kome kao veganu nedostaju parmezan i umak od sira, neka javi jesu li zadovoljavajuće zamjene.

Update 2012-04-07: Delikatesni francuski kvasac istog proizvođača (Naturata) može se kupiti i u bio&bio poslovnicama i Internet trgovini.