Krem juha od krumpira i poriluka

Ovo je jedna od omiljenih mi juha. Četiri puta sam ju pripremala u posljednja četiri tjedna, i to svaki put dovoljno za više dana. Krumpir mi je inače omiljena hrana i mogla bih ga jesti svaki dan, za svaki obrok.

Svjesna sam da se krem juhama u pravilu nazivaju juhe koje sadrže vrhnje, no taj naziv je sve više uobičajen i za juhe koje su zgusnute samim povrćem (pire juhe). (Biljno) vrhnje je ovdje zaista nepotrebno. 

Krem juha od krumpira i poriluka

Sastojci (za 5 porcija):

700 g oguljenih krumpira (6 krumpira srednje veličine)

350 g poriluka

1 jušna žlica ulja (14 g)

2.5 čajne žličice soli (15 g)

3 prstohvata sušenog mažurana (1 g)

pola čajne žličice mljevenog pimenta (1 g)

1 čajna žličica soja sosa (1 g)

Litra i pol vode

Svježi vlasac za ukrašavanje

Priprema:

Oguljene krumpire narežite na ploške debljine najviše 1 cm. Potopite ih u vodu da ne oksidiraju dok dođu na red.

Poriluk prepolovite uzduž i operite pod mlazom vode, odvajajući slojeve jer se među njih zna zavući zemlja. Narežite na polukolutiće debljine 0.5-1 cm. Ako je poriluk jako mokar, možete upotrijebiti centrifugu za salatu da ga osušite.

Trebat će vam lonac za kuhanje u kojem se dvije i pol litre tekućine može kuhati bez prekipljavanja. Ako nemate non-stick posudu te veličine, možete pokušati non-stick trik poznatog kuhara Tala Ronnena: posuti sol po dnu posude, grijati jednu minutu, dodati ulje, grijati još pola minute i tek onda dodati povrće. Postupila sam tako nekoliko puta, i, u mojim jeftinim posudama (i sa Sanusolom kojeg koristim umjesto soli) nikad ne bude toliko non-stick kao u pravom non-stick posuđu.

Ugrijte ulje i na laganoj vatri pirjajte poriluk, lagano ga posolivši i uz neprekidno miješanje. Kad ispari voda koju je pustio poriluk, dodajte sve ostale sastojke osim vlasca. Voda bi trebala prekriti krumpir za nekoliko centimetara. Kuhajte na laganoj vatri dok krumpir ne omekša, dvadesetak minuta.

Pustite da se malo ohladi i štapnim mikserom na najmanjoj brzini lagano usitnite otprilike 2/3 krumpira i poriluka. Pazite da ne pretjerate s blendanjem jer ćete dobiti ljepilo. Ukoliko ne posjedujete štapni mikser, 2/3 juhe ulijte u posudu multipraktika ili blendera i pulsirajućim načinom rada usitnite, pazeći da ne pretjerate. Vratite u posudu i sve promiješajte.

Poslužite juhu u zdjelicama ukrašenu svježim vlascem.

Juha se može čuvati u hladnjaku najmanje 3 dana, ali vjerojatno ćete ju pojesti ranije.

Napomena:

Mljeveni piment možete kupiti u Konzumu i Mercatoru.

Šarena salata

Mnogi vegani ne vole objavljivati recepte za salate, ni na blogovima ni u kuharicama, bilo zbog toga što prema stereotipu u kojeg još uvijek mnogi vjeruju vegani jedu samo salate, bilo zbog toga što njihovu pripremu smatraju trivijalnom. 

Ali, salate spadaju u najzdravije tipove jela, ako ih se namjerno ne učini nezdravima. 

Mnogi u salate dodaju ulja. Masnoće su nam potrebne, zato jer su neke masne kiseline esencijalne, i za apsorpciju drugih nutrijenata. Ali, ako umjesto žlice ulja (koje je po definiciji procesuirana hrana, makar se radilo o hladno prešanom ulju) u salatu dodate žlicu orašastih plodova ili sjemenki, dobit ćete i ostale korisne nutrijente i fitokemikalije iz njih. Jeste li znali da svega 3 oraha (6 polovica ili 12 g) osigurava 100% preporučenog dnevnog unosa (RDA) omega 3 i gotovo 50% preporučenog dnevnog unosa omega 6 masnih kiselina za žene (muškarcima treba koji gram više)?

Šarena salata

Sastojci: 

100 g rotkvica 

3 manja ili 2 veća mlada luka

2 mrkve (vizualno je zanimljivije ako je jedna žuta)

5 listova mladog špinata

3 oraha (oko 12 g jestivog materijala)

2 čajne žličice (10 g) umeboshi octa

Priprema:

Špinat narežite na tanke trake. Peteljke bacite. Ostalo povrće narežite na kolutiće. Ako ste posebno proljetno raspoloženi, iz kolutića mrkve izrežite cvjetiće mini izrezivačima za kekse. Promiješajte povrće, prelijte octom, među prstima usitnite orahe te ih pospite po salati.

Napomena:

Umeboshi ocat, koji zapravo nije ocat nego rasol, nastao kiseljenjem ume šljiva (koje su zapravo marelice) na isti način na koji se kiseli kupus, može se kupiti u bio&bio i Moj Bio prodavaonicama (i Internet trgovinama). Osobno koristim Okinawa umeboshi ocat, a drugi kojeg sam probala, Lima, mi je puno preslan.

Sretno proljeće! (Možebitnim čitateljima na južnoj hemisferi sretna jesen!)

Veganska sarma

Sarmu pripremam jednom godišnje. Češće mi ju se ne jede. Zbog toga mi je trebalo nekoliko godina da ju usavršim. Najprije sam ju pripremala prema receptima koje sam pronašla na Internetu. Uvijek se mogla pojesti, ali često ni okus ni tekstura nisu bili zadovoljavajući. Ako naiđete na recept sa sarmu s grahom, a bez riže, nemojte ga slijepo slijediti, ipak dodajte rižu. 

Veganska sarma s dimljenim tofuom i seitanom

Sastojci (za 7 sarmi):

7 velikih listova kiselog kupusa + nešto kiselog kupusa za prekriti dno lonca

1 velika glavica luka (135 g)

5 režnjeva češnjaka (15 g)

1 štapić celera (15 g)

135 g dimljenog tofua

120 g dimljenog seitana

 2 čajne žličice slatke začinske paprike (oko 5 g)

1 čajna žličica mljevenog crnog papra (oko 2.5 g)

3 prstohvata sušenog mažurana (1 g)

100 g bijele kratkozrnate riže

voda i pasirana rajčica za kuhanje

Priprema:

U multipraktiku / blenderu / sjeckalici usitnite luk i celer. Češnjak zdrobite te ga dodajte u multipraktik. Dodajte tofu, seitan i začine i sve zajedno usitnite dok smjesa ne postane lagano ljepljiva, ali s komadićima veličine par milimetara (nemojte blendati do gnjecavosti). Ukoliko nemate prikladnu sjeckalicu, upotrijebite ribež s većim rupicama koji se obično koristi za jabuke. Umiješajte opranu rižu.

Otrgnite listove kupusa i isperite ih pod tekućom vodom. Izrežite tvrde dijelove peteljki, samo koliko onemogućuju savijanje listova (oko 7 cm u list).

Stavite list kupusa na dlan lijeve ruke, dijelom gdje je bila peteljka prema ručnom zglobu. Na sredinu lista stavite 2-3 žlice smjese za punjenje. Presavinite lijevu i desnu stranu i, počevši od dijela lista gdje je odrezana peteljka, zarolajte sarmu. Iako u većini uputa stoji da se sarmu prvo zarola, a onda se lijevi i desni kraj utisnu u nju, to često uzrokuje pucanje listova kupusa. Ovo je prva godina da sam radila na novi način i jedini nedostatak je što se sarme trebaju nagurati u lonac ili zavezati. Ponovite s ostalim listovima.

Dno lonca prekrijte kiselim kupusom da se sarme ne zalijepe. Ukoliko je lonac dovoljno malen, položite sarme okomito i nagurajte ih da se ne mogu razmotati tijekom kuhanja. U protivnom ih zavežite. Možete upotrijebiti kuharski konac, gazu narezanu na trake, zubni konac (po mogućnosti bez mentola) ili silikonske trake za vezanje hrane. Ja sam koristila ove, koje se nažalost ne mogu kupiti u Hrvatskoj (6 ih je, tako da nisam mogla zavezati svaku sarmu posebno, zavezala sam ih sve zajedno pomoću nekoliko traka). 

Za kuhanje koristite vodu s malo pasirane rajčice. Ako koristite ekspres lonac, ne morate prekriti sarme do vrha, dovoljno je do pola ili čak manje. Kuhajte u ekspres loncu 20 minuta (to vrijedi za moj noname lonac radnog tlaka 50 kPa iznad atmosferskog) ili u običnom loncu sat vremena. Poslužite s pire krumpirom (pire krumpir na slici je pripremljen sa svijetlom miso pastom, domaćim povrtnim temeljcem i malo soli). Ako poželite dodati malo boje na tanjur cherry rajčicama, sjetite se da zimi čak ni cherry rajčice nemaju okusa.

Napomena: 

Soliti nije potrebno. Kiseli kupus je slan, dimljeni tofu i seitan su slani, pasirana rajčica je slana. 

Blagdansko glavno jelo

Stock illustration: Candy Cane by voodoo4u2n on sxc.hu

Neki vegani za blagdane žele da ih glavno jelo izgledom i okusom podsjeća na blagdanska glavna jela na koja su navikli u svojim preganskim danima, mesne pečenke (a ja sam se rano sjetila napisati ovaj post :> ). No, kod nas se ne može kupiti niti Tofurky niti Field Roast. Lako je veganima u SAD-u impresionirati goste nevegane.

Zato sam isprobala ovaj recept za nut roast, bezmesnu štrucu od orašastih plodova. Koristila sam ekstrakt kvasca, no, kako ga je teško naći u Hrvatskoj (ako ne i nemoguće), umjesto njega možete koristiti soja sos, ili možete njega i vodu zamijeniti bilo kojim temeljcem za juhu. Koristila sam 200 g oraha, 200 g badema, 2 brazilska oraščića (izvor selena), nešto kikirikija (neslanih peženih u ljusci i onda oguljenih) i nešto indijskih oraščića. Ova bezmesna štruca mogla bi vam se svidjeti čak i ako su vam se, kao meni, nekad davno zgadile mesne štruce. Radila bih ju i češće, samo da nije toliko kalorična.

I još sam sam isprobala seitan pečenku punjenu shiitake gljivama i porilukom najpoznatije autorice veganskih kuharica, Ise Chandre Moskowitz. Iako se divim njezinim tehnikama i stilu pisanja kojim ih prikazuje jednostavnim (tako da se i početnici odvaže isprobati ih), imam nešto drugačiji ukus kad je u pitanju začinsko bilje.

Zeznuvši se jednom davno slijedeći u slovo njen recept za paprikaš, u kojem su se na kraju mogli osjetiti samo vino i timijan, znala sam da trebam smanjiti količinu timijana u punjenju. Nisam imala svježeg, pa sam te dvije žlice svježeg timijana zamijenila jednom žličicom sušenog timijana i jednom žličicom mog omiljenog sušenog mažurana.

U samom seitanu sam ostavila sušeni timijan. Kako nisam imala komoračevih sjemenki, upotrijebila sam anis. Dosta se osjeti. Možda je komorač blaži, možda sam trebala prepoloviti količinu. Anis sam dosad koristila samo u čajevima, kompotima i kuhanom vinu, nikad u slanim jelima (zvjezdasti anis sam koristila u slanim jelima), tako da me poneki zalogaj podsjeti na slatkiše. Ako niste ludi za komoračem, ili anisom, pripazite što radite.

Kako se pinto grah ne može kupiti kod nas, a Isa je napisala da ga koristi jer seitanu daje ružićastu boju, upotrijebila sam crveni grah iz konzerve. I, uspjela sam zaboraviti maslinovo ulje u seitanu. Ispao je suh izvana, ali umak rješava problem. Ipak, vi nemojte izostaviti maslinovo ulje i slijedite upute o polijevanju pečenke temeljcem. Sve u svemu, ova pečenka je jako fina, s umakom ili bez njega.

Adventovo glutensko brašno (vital wheat gluten) možete kupiti u Mercatoru. Delikatesni francuski kvasac (nutritional yeast) možete kupiti u Moj Bio i u Bio&bio prodavaonicama zdrave hrane (i Internet trgovinama).

A umak? Nakon izrade pečenke, ostalo mi je 115 g crvenog graha iz konzerve. Izmiksala sam ga s jednom šalicom (250 g) jušnog temeljca, dodala žličicu Kotanyi provansalskog začinskog bilja (znam znam, još timijana, ali htjela sam umak sličnog okusa), žličicu Kotanyi granula luka, dvije žlice soja sosa i jednu žlicu rižinog brašna (može se koristiti i neko drugo brašno, ili nešto manje kukuruznog škroba). Zagrijavala sam mješavinu na laganoj vatri miješajući pjenjačom dok se nije zgusnula. 

Također možete napuniti Hokkaido tikvu punjenjem za seitan pečenku (ili nekim drugim) i peći ju dok ju ne bude lako probosti čačkalicom.

Sretni blagdani!

Moja veganska francuska salata

Francuska salata je u nas uobičajeno jelo za zimske (blag)dane, vjerojatno stoga što je zbog majoneze pokvarljivija, a za hladnijih dana se može držati vani (jer je frižider ionako uvijek prepun). Salata nije zapravo francuska, ali koristim taj naziv jer ju naši ljudi prepoznaju pod tim nazivom.

Osnovnu francusku salatu čine kuhani grašak, krumpir i mrkva te kiseli krastavci. Ono što je u njoj obično nevegansko je majoneza. Istina, neki dodaju kuhana jaja ili čak meso, ali za takvu francusku salatu sam samo čula, nikad vidjela, nikad probala (zapravo, tad ju češće zovu ruskom salatom, iako ju još nekoliko nacija svojata). Neki pak vole dodati masline, jabuke, kapare. Ja volim dodati kukuruz.

Slika: Omegol majoneza 95g, Zvijezda d.d.

Jeste li znali da se veganska Omegol majoneza može već godinama kupiti u manje više svakoj prehrambenoj trgovini u Hrvatskoj? To je zato što proizvođač ne cilja samo na vegane, nego na sve koji se žele hraniti manje nezdravo. Osim toga, proizvođač, Zvijezda, ionako je prisutan u svim prehrambenim trgovinama. Otkad je Dijamant Light posna (što u zemlji porijekla, Srbiji, ne znači nužno niskokalorična, nego ovisno o vrsti posta znači ili potpuno bez sastojaka životinjskog porijekla, ili bez mesa kopnenih životinja, mlijeka i jaja) majoneza, koju je uvozila Zvijezda, nestala iz naših prodavaonica nije mi preostalo drugo nego prijeći na skuplju, gotovo duplo kaloričniju i puno finiju Omegol majonezu.

Za istu količinu, manje pakiranje, vrećica, je svugdje gdje sam provjeravala isplativija nego tuba. Istina, i ona svako toliko bezobrazno poskupi. U Metrou vrećica od 95 g stoji 5.77 kn, u Sparu i u Mercatoru 5.99 kn, a u Konzumu koji je, kao i Zvijezda, dio Agrokora, ta Zvijezdina majoneza je najskuplja, 6.29 kn (u internet trgovini, različite Konzum prodavaonice često imaju različite cijene).

Veganska francuska salata 

Sastojci:

1 kg smrznute mješavine povrća za francusku salatu ili 1 kg mješavine graška te mrkve i krumpira narezanih na kockice stranice oko 1 cm, u podjednakom omjeru (svakog od njih 333 g :) )

1 manja konzerva slatkog kukuruza (oko 280 g ocijeđene mase)

1 standardna staklenka delikatesnih kiselih krastavaca (oko 350 g ocijeđene mase)

3 čajne žličice ili jedna jušna žlica senfa (15 g)

1 čajna žličica shoyu soja sosa (5 g)

3 vrećice Omegol majoneze od po 95 g

malo papra

Priprema:

Povrće skuhajte prema uputama na pakiranju. Pazite da se ne prekuha. Od tako narezanog povrća, grašak će se kuhati najsporije i bolje da on ostane tvrđi nego da se krumpir raskuha. Ocijedite ga, vodu od kuhanja slobodno sačuvajte kao temeljac za juhu (može stajati par dana u hladnjaku ili par mjeseci smrznut, recimo, u posudi za kocke leda) te pričekajte da se kuhano povrće ohladi na sobnu temperaturu. Otvorite konzervu kukuruza, ocijedite ga i dodajte kuhanom povrću. 

Delikatesne kisele krastavce narežite na kolutiće debljine pola do 1 cm, a šire primjerke prije rezanja prepolovite uzduž (dobit ćete polukolutiće, bitna je veličina, a ne oblik). Dodajte kisele krastavce mješavini povrća. Sve dobro promiješajte. 

Istisnite majonezu u smjesu povrća. Dobro je ako iz svake vrećice od 95 g uspijete istisnuti 90 g. Ako uspijete istisnuti više, javite mi kako. Dodajte senf, soja sos i papar prema ukusu. U mom slučaju je dodan oko 1 g crnog papra. Jedan protres Kotanyi bočice papra je otprilike 0.3 g. Sve promiješajte. Ohladite par sati u hladnjaku, na balkonu ili dvorištu (pazeći da se prije vas ne počasti neki nepozvani gost). 

Napomena:

Ako vas brine što bi se crna zrnca papra mogla vidjeti u bijeloj majonezi, upotrijebite bijeli papar. Okus neće biti isti, ali ionako ga dodajete prema ukusu.

Za bezglutensku verziju upotrijebite soja sos tamari. Makar, i shoyu, iako se radi od pšenice, bi trebao biti bez glutena. Tamari je malo jači, tako da, prilagodite količinu. 

Dodatno soljenje nije potrebno jer su kiseli krastavci, majoneza, kukuruz iz konzerve, senf i soja sos slani. Osobno ne solim čak niti vodu za kuhanje povrća. 

Ovo je manje kalorična verzija od svake druge koju sam probala. Ako se ispostavi da vam nije dovoljno kalorična i masna, slobodno dodajte još jednu vrećicu Omegol majoneze. 

Kinpira

Paprena kinpira od žila kelja i curry kinpira od repe

Kinpira je japansko jelo, prženo / pirjano povrće. Za njega sam saznala na blogu Just Bento autorice istoimene kuharice Makiko Itoh. Ni blog ni kuharica nisu veganski, ali blog sadrži puno veganskih recepata i savjeta, kao i drugi blog iste autorice, Just Hungry.

Kinpira se obično radi od mrkve ili od kombinacije mrkve i korijena čička. No, ono što me posebno oduševilo su Makini recepti za kinpiru od dijelova povrća koji bi se inače bacili: korijena i žila kupusa, stabljika brokule ili stabljika celera (za one koji, poput mene, nisu ludi za njima u salatama).

Otkako sam prije nekoliko tjedana po prvi put pripremila kinpiru, jedem ju svakih par dana, kad mi se skupi "zaboravljenog povrća". Nakon pripreme nikad ne dočeka da se ostala jela skuhaju, pojedem ju kao hrskavi snack (ili predjelo) s nogu, dok kuham nešto drugo.

Količine povrća u ovim receptima su one koje se uobičajeno mogu naći u kućanstvu. Primjerice, jedna glavica karfiola ima (maseno) više cvjetića nego jedna glavica brokule, a istovremeno manje materijala u korijenu / stabljici. Pretpostavljam  da će isto kućanstvo za obrok trebati jednu glavicu karfiola, ali dvije stabljike brokule. Količine nisu strogo određene, pogotovo ne kod ljutih začina koje treba dodati prema vlastitom ukusu.

Kinpira od korijena karfiola

Sastojci:

Jedan korijen karfiola (oko 60 g)

5 g / 1 čajna žličica kikirikijevog ulja

5 g / 1 čajna žličica soja sosa

Priprema:

Korijen karfiola narežite na tanke štapiće, debele oko 3 mm. Ugrijte ulje u posudi s neprijanjajućim slojem. Dodajte korijen karfiola i pržite nekoliko minuta, dok mjestimice ne postane zlatno-žut, uz neprekidno miješanje. Zalijte soja sosom i neprekidno miješajući pržite još jednu minutu.

Napomena:

Moje kikirikijevo ulje je kupljeno vani. Nažalost, u Hrvatskoj ga izgleda prodaje jedino Lidl u tjednu azijske kuhinje. Ne drži ga niti jedna od 3 internet prodavaonice zdrave hrane. Okus kikirikija se izvrsno slaže s okusom karfiola, ali, ako ga ne možete naći (ili ste alergični na kikiriki), možete koristiti bilo koje drugo ulje koje se smije zagrijavati, a njegov okus vam odgovara.

Paprena kinpira od žila kelja

Kad se od kelja priprema salata, čips, dinstanac, pa čak i varivo, ostaju tvrde žile iz sredine listova. Šteta ih je baciti ili kompostirati kad su pripremljene na ovaj način vrlo ukusne.

Sastojci:

Žile od pola kg listova (kovrčavog) kelja (oko 125 g)

9 g / 2 čajne žličice ulja neutralnog okusa

1 jušna žlica soja sosa

7 g / 1/2 jušne žlice Tabasco ili domaćeg ljutog umaka, ili prema ukusu

Priprema:

Žile listova kelja uzdužno prerežite na 2-4 dijela, ovisno o njihovoj debljini, a zatim na štapiće duljine oko 5 cm. Ugrijte ulje u posudi šireg dna s neprijanjajućim slojem. Dodajte žile kelja i pržite nekoliko minuta, dok mjestimice ne postane zlatno-smeđ, uz neprekidno miješanje. Dodajte ljuti umak i pržite još dvije minute neprekidno miješajući. Zalijte soja sosom i neprekidno miješajući pržite još jednu minutu.

Curry kinpira od repe

Repa je zaboravljeno povrće, ne u smislu da ju se baca, nego ju se, izuzev ukiseljene, rijetko priprema.

Sastojci:

125 g repe

9 g / 2 čajne žličice ulja neutralnog okusa

1/2 čajne žličice curry praha

prstohvat sušenog mažurana

2 prstohvata soli ili prema ukusu

Priprema:

Repu narežite na štapiće debljine oko 5 mm i duljine oko 5 cm. Ugrijte ulje u posudi s neprijanjajućim slojem. Dodajte štapiće repe i pržite nekoliko minuta, dok ne postane zlatno-žuta, uz neprekidno miješanje. Dodajte mažuran, sol i curry prah. Pržite još minutu neprekidno miješajući da se začini ravnomjerno rasporede.

Wasabi kikiriki kinpira od stabljika brokule

Sastojci:

Dvije stabljike brokule (oko 150 g)

7 g / 1/2 jušne žlice ulja (neutralnog okusa ili kikirikijevog)

10 g mljevenog oljuštenog u ljusci prženog kikirikija
1/4 čajne žličice wasabi praha ili prema ukusu
1/4 čajne žličice soli

Priprema:

Stabljike brokule narežite na tanke štapiće, debele oko 3 mm. Ugrijte ulje u posudi s neprijanjajućim slojem. Dodajte štapiće brokule i pržite nekoliko minuta, dok mjestimice ne porumene, uz neprekidno miješanje. Dodajte wasabi prah i sol, dobro promiješajte da se ravnomjerno rasporede i pržite još minutu-dvije. Ugasite vatru, dodajte mljeveni kikiriki, promiješajte da se kikiriki zalijepi za štapiće brokule.

Napomena: Umjesto kikirikija, wasabija i soli, možete koristiti mljeveni wasabi kikiriki, ali, pazite, iako to ne osjetite kad ga jedete, on zna biti poprilično zaslađen, što se osjeti kad je prisutan u manjim količinama u nekom jelu. Osobno sam tu slatkoću primijetila tek kad sam ga mljevenog posula po riži. Wasabi prah se može kupiti u bio&bio. "Wasabi" pasta, koju se može kupiti u većini supermarketima, zapravo je europski hren s malo ulja wasabija. Nisam ju probala koristiti u kinpiri, no umjesto da "wasabi" pastu dodam u tavu, radije bih ju koristila kao dip.

Kelj

Stock photo: organic savoy cabbage by Ayla87 on sxc.hu

Pripremili ste čips od kelja prema receptu za "kale chips", ali miris je bio jako neugodan dok se pekao, a ni okus nije bio nešto? Popili ste zeleni smoothie sa sirovim keljom i poslije umirali od bolova u trbuhu? Pojeli ste kelj sirov u salati s istim rezultatima?

Ne shvaćate tu opsjednutost keljom, pisanje pjesama kelju, zahvalnost za postojanje kelja na blogovima i drugim stranicama na engleskom jeziku. Vama je varivo od kelja fino, ali, to je to, nećete ga sad dizati u nebesa.

Bit će da koristite krivu biljku - savojski kupus. Ovo lijevo na slici je savojski kupus kojeg u hrvatskom jeziku pogrešno nazivaju keljom. Ni pjesme, ni zahvalnost, a ni recepti nisu za taj kupus, nego za njegovog rođaka.

Kelj ne formira glave. Kelj izgleda ovako:

Tko god je prvi savojski kupus u hrvatskom jeziku nazvao keljom, ima na savjesti sve nas koji smo upropastili jelo krivim povrćem. Slična zabuna postoji i u nekim drugim jezicima. Na slovenskom se i kelj i savojski kupus nazivaju ohrovt. Pravi kelj se, da bi se razlikovao od savojskog kupusa, ponekad naziva kodrolistni ohrovt, na hrvatskom kovrčavi kelj. No, i savojski kupus ima kovrčave listove, takav naziv ne pomaže protiv zabune, pogotovo ne onima koji nikad nisu uživo vidjeli pravi kelj.

Dobar je savojski kupus, daleko od toga da nije. Ali, nije kao kelj. Ista masa kelja sadrži 6.5 puta više omega 3 masnih kiselina, gotovo 4 puta više kalcija, 15 puta više (pro)vitamina A, gotovo 12 puta više vitamina K, gotovo 4 puta više vitamina C itd. I ne uzrokuje probavne probleme ako je sirov ili tek lagano propirjan. I finiji je.

Nastojat ću u narednim postovima dati do znanja kad se u nekom jelu koristi baš kelj, a kad savojski kupus. Ako napišem samo "kelj", mislim na kovrčavi, bezglavi kelj.